Börn/Unglingar / Greinar

Heyrnarskeršing

Stundum er talaš um heyrnarskeršingu sem "ósżnilega fötlun". Vķst er um žaš aš fęstir skilja til fullnustu žau margslungnu vandamįl sem heyrnarskeršingu fylgja, enda erfitt fyrir fullheyrandi mann aš ķmynda sér tilveru įn hljóša.

Žegar viš fęšingu erum viš böšuš ķ hljóšum. Ešlileg heyrn er forsenda žess aš viš lęrum aš tślka žessi hljóš, forsenda žess aš viš lęrum aš bśa til og skilja hin żmsu hljóštįkn sem smįm saman verša meginundirstaša tjįskipta - talaš mįl. Viš žjįlfum heyrnina til žess aš stjórna raddstyrk og framburši, til žess aš nema hęttumerki og til žess aš njóta umhverfisins.

Tiltölulega lķtil heyrnarskeršing getur seinkaš mįlžroska og bjagaš tal barna. Vaxandi heyrnarskeršing į fulloršinsaldri getur valdiš verulegri félagslegri fötlun, óöryggi og žunglyndi, sem oft vill fylgja žeirri auknu einangrun sem af hlżst. Vegna vaxandi tjįskiptaöršugleika kjósa margir žessa einangrun žótt žeir óttist hana um leiš.

Heyrnarskeršing er eitt algengasta heilsufarsvandamįl į Ķslandi ķ dag. Meš višeigandi forvörnum, greiningu og mešferš mętti koma ķ veg fyrir mjög verulegan hluta tilfella og létta raunir flestra žeirra sem skeršast.

Hljóš og heyrn

Mannseyraš er furšulega nęmt verkfęri sem nemur ótrślegustu blębrigši hljóša. Megineinkenni hljóša eru (a) styrkur, ž.e.a.s. hversu öflugt hljóšiš er, og (b) tķšni, ž.e.a.s. hvort hljóšiš er djśpt eša skrękt. Nįnast öll hljóš sem viš heyrum eru samansett śr margslunginni blöndu af hljóšum meš breytilegum styrk og tķšni. Heilbrigt eyra skynjar žessar samsetningar og tślkar įn mikillar fyrirhafnar. Aš vķsu eru takmörk fyrir skynjunarmörkum mannseyrans. Hljóšstyrkur sem farinn er aš valda sįrsauka (og um leiš skaša) er tķu billjón sinnum meiri en veikasti styrkur sem eyraš nemur. Sömuleišis er tķšniskynjun mannseyrans nokkuš takmörkuš. Žannig heyra hundar mun hęrri tķšni en menn, aš ekki sé minnst į lešurblökur.

Žaš er gömul hefš aš skipta eyranu ķ žrjį meginhluta, ytra eyra, mišeyra og innra eyra. Hljóšhimnan nemur hljóšbylgjuna, og leišslukerfi mišeyrans magnar bošin og skilar žeim inn ķ innra eyra. Heyrnartaugin tekur svo viš skilabošum frį innra eyranu er breytir hreyfiorkunni sem hljóšbylgjan framleišir ķ rafboš sem berast til heilans sem sķšan tślkar, geymir og lķkir eftir, ef viš į.

Helstu einkenni heyrnarskeršingar

Heyrnartap er ķ megindrįttum tvenns konar:
a) leišslutap, b) skyntaugatap.

Leišslutap er bundiš viš ytra eyra og mišeyra og er hér eiginlega um vélręna truflun aš ręša, ž.e.a.s. skeršingu į leišslu hljóšsins inn ķ innra eyra.

Skyntaugatap į rętur sķnar aš rekja til innra eyra eša heyrnartaugar. Yfirleitt er um aš ręša einhvers konar skeršingu į starfsemi taugafruma ķ innra eyra. Venjulega er skeršingin aš einhverju leyti tķšnibundin, žannig aš sum hljóš heyrast betur en önnur.

Einnig er talaš um blandaš heyrnartap žegar um er aš ręša bęši leišslutruflun og skyntaugatap.

Einkenni leišslutaps eru fyrst og fremst žau aš hljóš viršast "of dauf". Meš hęfilegri mögnun heyrir viškomandi nįnast ešlilega. Oft fylgir leišslutapi hella fyrir eyrum.

Einkenni skyntaugataps eru mun flóknari, žvķ aš ekki er einungis um aš ręša skertan styrk, heldur einnig töluverša bjögun hljóša, einkum ef um bakgrunnshįvaša er aš ręša. Algengast er aš hįtķšnihljóš séu skert, oft žannig aš mįlhljóš eins og f, ž, s, p, t og k heyrast veik, bjöguš eša jafnvel alls ekki. Hįvašažol er oft lélegt og eyrnasuš er ekki óalgengur fylgifiskur skyntaugadeyfu. Til žess aš įtta okkur betur į žessum tveimur tegundum heyrnartaps skulum viš lķkja eyrunum į okkur viš hljómflutningstęki:

a) Fyrri samstęšan er meš tvo góša hįtalara (innri eyru) en veikan magnara. Viš heyrum aldrei nógu hįtt ķ tękjunum. Žvķ mętti segja aš samstęšan vęri meš leišslutap.

b) Sķšari samstęšan er meš tvo slęma hįtalara sem bjaga töluvert, lķkt og eyru manna meš skyntaugatap. Žótt magnarinn sé ķ lagi dugir ekki allskostar aš keyra upp styrkinn.

Žegar metiš er örorkustig heyrnarskeršingar skiptir öllu mįli aš metiš sé hvers ešlis skeršingin er. Margar tilraunir hafa veriš geršar til žess aš flokka heyrnarskeršingu samkvęmt einhverri prósentutölu, t.d. meš žvķ aš taka mešaltal af nęmi eyrans į įkvešnu tķšnisviši, stundum aš višbęttum flóknum formślum. Nęr vęri, eins og stundum er gert, aš meta skeršinguna meš tilliti til "félagsgetu" og taka žį tillit til žess hvernig viškomandi bjargar sér meš višeigandi hjįlpartękjum. Til frekari glöggvunar:

 

Leišslutap

Skyntaugatap

stašsetning meins

ytra eyra eša mišeyra

innra eyra eša heyrnartaug

kvörtun

hljóš "of dauft"

hljóš óskżr, einkum ķ margmenni; oft hįvašaóžol og eyrnasuš

tķšniskeršing

yfirleitt allt tķšnisvišiš

yfirleitt hįtķšnisvišiš

gagn af endurhęfingu

heyrnartęki nżtast mjög vel; talgreining góš

yfirleitt talsvert gagn af heyrnartękjum en talgreining oft skert

batahorfur

góšar

yfirleitt slęmar

Nś į dögum er geršur greinarmunur į heyrnarskertum og heyrnarlausum. Heyrnleysingjar teljast žeir sem eru yfirleitt meš svo litlar heyrnarleifar aš žęr nżtast illa eša ekki til almennra tjįskipta, jafnvel meš bestu hjįlpartękjum. Heyrnleysingjar žarfnast mikillar sérkennslu og annast Heyrnleysingjaskólinn menntunaržarfir žeirra aš mestu.

Allt fram į žessa öld var talaš um heyrnleysingja sem "daufdumba" og af vanžekkingu žannig gefiš ķ skyn aš žeir vęru vitsmunalega skertir. Og ekki eru nema nokkrir įratugir sķšan nafni sérskólans var breytt śr "Mįlleysingjaskólinn", rétt eins og heyrnleysingjar hefšu ekkert mįl. Heyrnleysingjar į Ķslandi teljast lišlega 200, og hafa žeir į sķšari įrum barist fyrir višurkenningu į žvķ aš teljast mįlminnihlutahópur sem į sér eigiš mįl, tįknmįliš. Ķ žeirri višurkenningu felast svo įkvešin réttindi, svo sem tįknmįlstślkun (t.d. ķ framhaldsnįmi), textun myndefnis o.fl. Fram til žessa dags hafa fįir heyrnleysingjar aflaš sér framhaldsmenntunar, en horfir nś nokkuš til bóta. Mjög hefur fękkaš nemendum ķ Heyrnleysingjaskóla ķ seinni tķš, og koma žar til betri forvarnir (ekki sķst bólusetning gegn raušum hundum) og meiri blöndun alvarlega heyrnarskertra ķ almennum skólum. Samfara aukinni blöndun hefur umburšarlyndi gagnvart tįknmįli aukist til muna, enda telja nś flestir sem til žekkja fulla įstęšu til žess aš nżta til fullnustu alla tjįskiptamöguleika heyrnarskertra og heyrnleysingja.

Orsakir og tķšni

Žótt mönnum beri ekki saman um žaš hvernig eigi aš skilgreina "ešlilega heyrn" er óhętt aš segja aš a.m.k. 10-12% Ķslendinga undir fimmtugu séu meš heyrnarskeršingu sem veldur einhverjum vandkvęšum. Žegar aldurinn fęrist yfir okkur eykst žetta hlutfall verulega. Nęrri lętur aš į hverjum tķma séu 6-7% barna į skólaaldri meš skerta heyrn, en ķ flestum tilfellum er žar um tķmabundna skeršingu aš ręša, ž.e.a.s. leišslutap.

Ķ Heyrnleysingjaskólanum sjįlfum eru nś ekki nema lišlega 20 börn. Hins vegar annast rįšgjafaržjónusta skólans, ķ samvinnu viš Heyrnar? og talmeinastöš Ķslands, faglega ašhlynningu fyrir 80-90 börn um allt land į forskóla? og skólaskyldualdri sem nota heyrnartęki og/eša žarfnast sérstakrar mešferšar eša žjįlfunar vegna varanlegrar heyrnarskeršingar.

Rannsóknir hafa leitt ķ ljós aš jafnvel smįvęgileg varanleg heyrnarskeršing į fyrstu įrum ęvinnar getur orsakaš žroskafrįvik. Sömuleišis mį fęra gild rök fyrir žvķ aš fjöldi barna į forskóla? og grunnskólastigi gjaldi fyrir heyrnarskeršingu sem er of vęg til žess aš "kerfiš" uppgötvi vandamįliš.

Helstu orsakir leišslutaps eru:

Stķfla ķ hlust, einkum vegna mergtappa eša ašskotahluta.

Óvirk kokhlust meš eša įn vökva ķ mišeyra.

Eyrnabólga og fylgifiskar hennar (t.d. gat į hljóšhimnu, samgróningar ķ mišeyra, o.fl.).

Vefręnar breytingar ķ mišeyra (einkum otosclerosis).

Įverki.

Mešfęddir gallar.

Helstu orsakir skyntaugataps eru:

Erfšir. Vissar tegundir skyntaugataps eru ęttgengar og eru żmist mešfęddar eša gera vart viš sig sķšar į ęvinni.

Żmsir sjśkdómar, żmist į mešgöngutķma móšur (t.d. raušir hundar) eša sķšar į ęvinni (t.d. hettusótt og heilahimnubólga), geta skaddaš innra eyra eša heyrnartaug.

Sśrefnisskortur, einkum ķ fęšingu.

Ellihrörnun. Heyrn hrakar smįm saman, einkum į hįtķšnisvišinu og talgreining skeršist.

Eiturverkun lyfja. Sum lyf, einkum įkvešin fśkkalyf, geta valdiš varanlegum skemmdum į innra eyra.

Hįvaši. Žegar hljóš fara yfir įkvešin styrkleikamörk geta žau valdiš tķmabundnum og oft varanlegum, alvarlegum skaša.

Forvarnir, greining og mešferš

Miklu skiptir aš heyrnarskeršingin uppgötvist sem allra fyrst, žannig aš hęgt sé aš uppręta skašann ef unnt er og ef ekki, žį aš hefja višeigandi (endur)hęfingu, m.a. heyrnartękjamešferš, žegar ķ staš.

Hęgt er aš greina alvarlega heyrnarskeršingu žegar į fyrstu dögum ęvinnar. Į fęšingardeild Landspķtalans hefur Heyrnar? og talmeinastöš Ķslands annast leitarpróf į nżburum ķ allmörg įr. Er žar stušst viš įkvešinn "įhęttukvarša" sem tekur miš af įhęttužįttum ķ mešgöngu? og fęšingarsögu, auk erfšasögu. Meš einföldum kembimęlingum hefur tekist aš finna börn og hefja hęfingu žegar į fyrstu vikum ęvinnar. Ręšur slķkt miklu um žroskaferil barnsins. Žegar kemur aš forskólaaldri gegna heilsugęsluašilar mikilvęgu hlutverki. Į heilsugęslustöšvum eru vķša notuš stöšluš leitarpróf sem miša aš žvķ aš uppgötva heyrnarskert börn og vķsa žeim til višeigandi mešferšarašila. Ķ samrįši viš Heyrnar? og talmeinastöš Ķslands hafa, auk heyrnarmęlinga, veriš geršar tilraunir meš svonefndar hljóšholsmęlingar sem geta gefiš til kynna vęgt leišslutap, og lofa žęr tilraunir góšu. Ekki hafa slķkar męlingar enn veriš stundašar aš neinu gagni ķ grunnskólanum, en erlendis hafa hljóšholsmęlingar samhliša heyrnarmęlingum yfirleitt gefiš góša raun. Hins vegar hafa stašlašar heyrnarmęlingar ķ skólum hérlendis veriš stundašar meš góšum įrangri um įrarašir.

Heyrnar- og talmeinastöš Ķslands gegnir mikilvęgu hlutverki ķ greiningu og mešferš heyrnarskertra. Hlutverk stofnunarinnar er m.a. aš sjį um eša hafa eftirlit meš hvers konar heyrnarmęlingum, śthlutun heyrnartękja, eftirmešferš og kennslu. Eins og hlišstęšar opinberar stofnanir hefur fjįrsvelti takmarkaš nokkuš athafnasviš H.T.Ķ., einkum hvaš snertir žjónustu viš landsbyggšina.

Framvinda og horfur

Auknar forvarnir, bętt heilsugęsla og framfarir ķ lęknavķsindum hafa dregiš allverulega śr tķšni heyrnarskeršingar į Ķslandi ķ seinni tķš. En betur mį ef duga skal.

Ekki er raunsętt aš ętlast til žess aš heyrnartęki og önnur heyrnarhjįlpartęki fullnęgi meš öllu žörfum heyrnarskertra. Hins vegar hefur tękninni fleygt fram, og fjöldi įnęgšra heyrnartękjanotenda eykst meš degi hverjum. Višhorf almennings og neytenda sjįlfra til heyrnartękja er einnig aš breytast mjög til batnašar. Sömu sögu mį segja um hįvašavarnir og heyrnarvernd, žótt enn eigum viš langt ķ land į žeim vķgstöšvum. Sķfellt fleiri gera sér grein fyrir skašvaldinum og gera višeigandi rįšstafanir. En hįvaši er žvķ mišur enn ein algengasta orsök heyrnarskeršingar ķ žessum upplżsta heimi, og er sorglegt til žess aš vita.

Sķfellt fleiri heyrnleysingjar um allan heim lifa nś breyttu lķfi eftir kušungsķgręšslu, žar sem flókinn móttakari er tengdur beint inn ķ innra eyra og lķkir eftir bošum heyrnartaugarinnar. Žessi tękni er enn ķ sķfelldri mótun en lofar mjög góšu fyrir afmarkašan hóp heyrnleysingja. Sömuleišis mętti nefna svonefnd beinskrśfutęki sem nżtast vel žeim sem žjįst af ólęknandi leišslutapi og geta illa nżtt sér venjuleg heyrnartęki.

Óhętt er aš segja aš viš žekkjum fjölda śrręša til žess aš draga mjög verulega śr tķšni heyrnarskeršingar hér į landi fyrir aldamót. Hins vegar skortir okkur trślega umboš og fjįrmagn til žess aš sį draumur rętist sem skyldi.

Gylfi Baldursson

Til baka

Prentvęn śtgįfa 

Skošanakönnun

Hefur ślit lķkama žķns mikil įhrif į hvernig žér lķšur meš sjįlfa/n žig ?
Svarmöguleikar

Skrįning į póstlista

Tölvupóstfang
Skrįšu žig į póstlista persona.is til aš fį fréttir og tilkynningar frį okkur ķ framtķšinni.